TRSAT

Trsat je ime srednjovjekovne utvrde (Trsatska gradina) i mjesta smještenog na brdu iznad Rječine, u neposrednoj blizini nekadašnje Rike sv. Vida. Od 1225. do prve polovice 16. st. Trsat je kao dio Vinodolske župe u posjedu Frankopana. Kao zasebna općina imao je svoga suca, satnika i župnika (plovana), čija je dužnost bila da zastupaju Trsaćane. Prvi put Trsat se spominje 1288. u Vinodolskom zakonu, a predstavnici "grada" kod donošenja zakonika u Novome su plovan Vazmina, satnik Nedrag, sudac Dominik i Vika. Nedugo poslije ponovno se spominje Trsat. Legenda kaže da su 10. svibnja 1291. godine, u doba kneza Leonarda Frankopana, anđeli na Trsat spustili Svetu kuću iz Nazareta, u kojoj je Mariji bila objavljena Blagovijest. Tri godine poslije kućica skromnih gabarita nestala je i pojavila se u Loretu, koji postaje njezina konačna destinacija, a na Trsatu na mjestu Svete kućice podignuta je kapela. Kako je tada frankopanski grad izgledao, ne znamo, ali kao i sve onodobne utvrde, što je Trsat i bio, najvjerojatnije je imao branič‐kulu okruženu bedemom i ugaonim kulama s mogućim stambenim dijelom.