RIJEKA

U srednjem vijeku na zapadnoj strani Rječine, na mjestu rimske Tarsatice, razvilo se naselje, koje je u izvorima zabilježeno kao Flumen Sancti Viti, St. Veith am Pflaum, Rika Sv. Vida. Rijeka je došla pod 1336. kad su Devinci založili grad krčkom knezu Bartolu VIII.,  s kojim su bili u jako dobrim, pa i rodbinskim odnosima. Bartolovi sinovi, Ivan i Stjepan, 1. travnja 1365. borave u Rijeci (in terra Fluminis) i tom prigodom vraćaju Hugonu Devinskom i njegovim potomcima zemlju i grad Rijeku. Neka prestanu, kaže se u povelji, sve razmirice, mržnja i zlovolja, koje su obstojale između obiju porodica, i neka se nikad više ne obnove. Smrću posljednjeg Devinca Rijeka dolazi u posjed grofova Walsee, a od 1466. nasljedni je posjed obitelji Habsburg. U to je vrijeme Rijeka srednjovjekovni grad utvrđen zidinama nepravilna četverokutnog tlocrta s glavnim ulazom prema moru i lukom na ušću Rječine. Unutar zidina nalazio se Kaštel, sjedište namjesnika feudalnoga gospodara. Kaštel je srušen 1904. godine, a na njegovu mjestu podignuta je Sudbena palača. Posljednja kula riječkoga srednjovjekovnog obrambenog sustava srušena je prije 1927. zbog gradnje Palače osiguravajućeg zavoda (danas zgrada Porezne uprave), na križanju Supilove i Ulice žrtava fašizma. Izvorno se zvala Slogin-kula, a kako je služila za pohranu municije poznata je i kao „Barutana” ili „La Polveriera”..