Frankopanski gradovi i utvrde s područja
Primorsko-goranske županije na povijesnim fotografijama i razglednicama
Frankopani (Frankapani) su bili jedna od najznačajnijih i najstarijih hrvatskih plemićkih obitelji. Njihovo je domicilno područje otok Krk, odakle su, uspješno manevrirajući u službi pod mletačkim, ugarskim i habsburškim gospodarima, svoju vlast proširili na kopno te su u razdobljima najveće moći posjedovali skoro trećinu današnje Hrvatske. Ostavili su mnogobrojna svjedočanstva svojega djelovanja, pokretna i nepokretna kulturna dobra, koja su i na području Hrvatske, a pogotovo na području drugih država, još uvijek nedovoljno istražena, a samim time i nedostatno valorizirana.
Oni sami, knezovi Krčki, u renesansnom ozračju, svoje su podrijetlo vezivali uz rimsku obitelj Frangipani. Srodstvo je potvrdio i papa Martin IV., koji je knezovima Krčkim umjesto starog grba – štita u čijem je gornjem, crvenom polju zlatna šesterokraka zvijezda dodijelio 1430. novi grb – štit s dva uspravljena zlatna lava na crvenoj podlozi. Od tada se nazivaju Frangipani ili Frankapani, iako posljednji predstavnici roda češće koriste oblik Frankopan koji se sačuvao i u hrvatskoj usmenoj tradiciji. Većina hrvatskih povjesničara smatra rimsko podrijetlo Frankopana malo vjerojatnim, a prevladava mišljenje da knezovi potječu s otoka Krka, iz vrbničkog područja, gdje su imali kaštel Gradec i dobra na Rovozniku.
Najvidljiviji su znak njihove vlasti i njihova djelovanja mnogobrojni gradovi i utvrde koje su podigli. Već automatski, zahvaljujući projektu “Kulturno-turistička ruta Putovima Frankopana”, povezujemo povijest dvadesetak dobro znanih mjesta, osobito na području otoka Krka, Vinodola i Gorskoga kotara uz tu slavnu obitelj, ali zapravo, može se reći kako gotovo da nema mjesta istočno od Rječine, južno od Kupe i zapadno od Cetine, a da na neki način ne govori o Frankopanima. Znatan se dio frankopanskih posjeda nalazi izvan tog područja, a neki i izvan granica Hrvatske. Zbog dotrajalosti, promjene životnih navika, ratova, raseljavanja stanovništva i prirodnih katastrofa veći dio tih građevina danas je u ruševnom, pa čak i arheološkom stanju. O pojedinima svjedoči samo pisani trag, dok su njihovi materijalni ostaci nestali s lica zemlje i iz sjećanja.
Najstariji podaci o srednjovjekovnim gradovima nalaze se na kartografskim prikazima i crežima nastalima iz vojno-strateških razloga. Neki od autora su: Abraham Ortelius (1570.), Gerard Mercator (1593.), Augustin Hirschvogel (1565. i 1573.), Wofgang Lazius (1560.), Nicolo Angielini (16. st.), Giovanni Pieroni (1636.–1639.), Martin Stier (1660.), Giacomo Cantelli da Vignola (1690.), Johann Weichardt Valvasor (1687.), Vicenzo Maria Coronelli (1688.), Gabriel Bodeneher (1728.) i dr. Iako se smirivanjem ratne situacije povećava udio profanih i arhitektonskih likovnih prikaza, oni su primarno romantičarskog sadržaja i prikazuju utvrde u urbanim, naseljenim područjima. Tek osnivanjem konzervatorskih službi i izumom fotografije dolazi do izrade sistematskih popisa srednjovjekovnih i novovjekovnih spomenika utvrdnoga graditeljstva, a njihovi su opisi popraćeni dokumentacijskim crtežom ili fotografijom.
Tragična sudbina Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana postala je u 19. st. simbolom hrvatske borbe za samostalnost i jednim od najvećih nacionalnih mitova te trajnim umjetničkim nadahnućem mnogobrojnim književnim, likovnim i glazbenim stvaraocima. Paralelno su započela povijesna istraživanja i prikupljanje građe o zrinsko-frankopanskoj uroti, o ukupnoj povijesti tih dviju i drugih plemenitaških obitelji, o hrvatskom srednjovjekovlju i državotvornosti te možemo reći da je to razdoblje formiranja nacionalne povijesti kao zasebne povijesne grane društvenih znanosti. Istodobno započinje usustavljeni rad na popisivanju, dokumentiranju i vrednovanju isprva samo antičke baštine, a nakon reorganizacije Središnjega povjerenstva 1873. i sakralnih te profanih predmeta/objekata arhitekture, kiparstva, slikarstva i grafike srednjega vijeka i ranoga novog vijeka. Ta se građa agilno objavljuje u stručnoj i znanstvenoj literaturi.
Kultni status obitelji Zrinski i Frankopan krajem 19. st. manifestira se i brojnim izdanjima reprodukcija popularnih slika i razglednica na temu zrinsko-frankopanske urote. Veoma često motivi na razglednicama i grafikama su i gradovi slavne povijesti koji su se nalazili u vlasništvu tih obitelji. Tako brojni izdavači i nakladnici od kraja 19. do sredine 20. st. izdaju serije razglednica na kojima su česti motivi prepoznatljive romantizirane vizure srednjovjekovnih kaštela i razrušenih gradova među kojima su na području Primorsko-goranske županije najzastupljeniji prikazi Krka, Trsata, Kraljevice, Bakra, Novoga i Crikvenice. Kao dokument jednog vremena razglednice su nepresušan i neizostavan izvor informacija i nezaobilazan alat pri istraživanju i dokumentiranju kulturno-povijesnih i graditeljskih analiza povjesničara umjetnosti i konzervatora.
Prije sto godina, jedan od prvih hrvatskih muzeologa i konzervatora, Gjuro Szabo je napisao da „i nijemi kamen može mnogo pričati, ali će to razumjeti samo onaj, koji se potrudi, da taj govor i razumije, dok će svakomu drugom ostati kamen tek kamenom, a razvalina bit će mu pusta hrpa kamenja”. Na nama i na vama je da taj govor razumijemo, sačuvamo i prenesemo budućim naraštajima.
Avenir Light is a clean and stylish font favored by designers. It's easy on the eyes and a great go to font for titles, paragraphs & more.